Opština Kuršumlija

Crkva svete Bogorodice

Zaštićen spomenik kulture od izuzetnog značaja, na listi Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture pod brojem SK 208.


Kretanje virtualne kamere oko objekta, "orbit" stil.

Crkva svete Bogorodice Kuršumlija

Gde i kada je sagrađena

Crkva Svete Bogorodice u Kuršumliji podignuta je na visokoj rečnoj terasi, naspram ušća reke Kosanice u Toplicu. U osnovi, to je rano-vizantijska crkva 6. veka koju je obnovio Stefan Nemanja u vremenu od 1158. do 1162. godine.

Presveta Bogorodica

Opis

Prilikom Nemanjine obnove, zadržan je trikonhalni plan. Dograđena je priprata, a oltarski prostor je odeljen zidanom pregradom sa tri lučno zasvedena otvora. Bila je to jedna od dve najstarije crkve koje je podigao Stefan Nemanja u Toplici. Druga je crkva svetog Nikole, na platou iznad ušća Banjske reke u Toplicu. Dve crkve pokrivene olovnim pločama koje su se belele na suncu, dale su varoši ime - Bele Crkve. Tako se varoš zvala sve dok je Turci nisu prozvali Kuršumlija, imenom koje se zadržalo do današnjih dana. Naos je verovatno bio pokriven kupolom. Priprata je jednake širine kao i naos sa dvema pravougaonim prostorijama sa severne i južne strane. U 14. veku je sagrađena nova priprata približno kvadratne osnove sa trodelnim ulazom. Ulaz u crkvu oivičen je sa dva stuba koji za osnovu imaju obrnuto postavljene kapitele iz Justinijanovog vremena, i potiču od starijeg objekta. Najstariji hram je bio zidan opekama sa širim malternim spojnicama. Prilikom obnove u 12. veku, korišćena je opeka i pritesan kamen. Dok su za zidanje u 14. veku korišćeni lepo oblikovani komadi peščara ređani u pravilnim redovima. Tragovi živopisa nađeni na ikonostasu tokom istraživanja, pripadaju 14. veku.

Istorija

Uz crkvu je osnovan ženski manastir o kome se starala Nemanjina žena Ana. Stefan Prvovenčani, pišući žitije svetog Simeona, ranijeg svetovnog vladara Stefana Nemanje, o Nemanji navodi sledeće: „Došav, ni malo ne zadocnev, poče sa žurbom podizati u otačastvu svome hram presvete Bogorodice, na ušću reke po imenu Kosaonice. I ukrasiv ga svima pravima crkvenim, ustanovi u njemu črnački zbor sa časnim i bogoljubivim podružjem svojim, po imenu Anom. I predade joj hram Presvete, da se stara o njemu po svakom delu i o črnicama koje ustanovi u tom manastiru svetom. A ona slušaše … čuvajući hram presvete Bogorodice, predani joj ovim našim svetim gospodinom“.

Bogorodica

Temelji jedne od zgrada manastirskog kompleksa, koja je prema sačuvanim ostacima imala spratnu konstrukciju, očuvani su južno od crkve. U vreme turskih osvajanja, i crkva i čitav manastirski kompleks su razrušeni i ostala je ruina kakva i danas postoji.

Bogorodica

Narodno predanje

Narodno predanje kaže da je manastir Presvete Bogorodice podignut kao ženski manastir, da se o njemu starala a zatim tu i zamonašila žena Stefana Nemanje, Ana, a kasnije monahinja Anastasija. Predanje kaže da je tu boravila Mara, ćerka Đurđa Brankovića, udata za turskog sultana Murata II. Ona je od pastorka Mehmeda II, posle muževljeve smrti, dobila Toplicu na upravljanje. Njoj se pripisuje tvrđava Marina kula, na drugoj obali Toplice.

Istraživanje

Od 15. veka, manastir se retko pominje u izvorima. U turskim defterima, a prema istraživanju Olge Zirojević, poznato je da je bio aktivan između 1455. i 1530. godine, kad je redovno plaćan porez Turcima. Polovinom 17. veka, tačnije 1661. godine turski putopisac Evlija Čelebija pominje na putu ka Kuršumliji jednu opustelu crkvu.

Početkom 18 .veka, opet po predanju, neki je Turčin porušio crkvu i od tog materijala sazidao vodenicu koju je ubrzo odnela Toplica.

Neznatne ostatke crkve je zabeležio i austrijski slikar Feliks Kanic, putujući po Srbiji početkom 20. veka.

Bogorodica 360


Danas

Danas je crkva svete Bogorodice u narodu poznata kao crkva svete Petke, Petkovača. Narod se tu okupljao na Veliki Petak, pred Vaskrs, kad se održavao veliki sabor. Verovatno je u vreme Turaka narod koji nije zapamtio čitavu građevinu, ruševine pripisao svetoj Petki, zaštitnici kuće i ognjišta, kojoj su se molili za pomoć i spas.

Arheolog Julka Kuzmanović Cvetković,
muzejski savetnik